mi smo tako trendy, mi smo nježni ful
mi smo tako indie, pravimo razliku
mi smo copy/paste, samodopadni
mi smo samo vijest, mi smo dosadni
gledaj kako vozim, lakat kroz prozor
dam ti đir
vidiš li me dobro kroz taj dalekozor
sjedi! mir...
mi smo kao in, mi smo sada high
ma ja sam tatin sin, ja sam bye bye
ja sam samo sretan, poklonjeno mi je sve
molim, iza mene metar, uzmi broj, stani u red
i gledaj kako vozim, lakat kroz prozor
dam ti đir
vidiš li me dobro kroz taj dalekozor
sjedi! mir...
mir
mir
mir
mir
mi smo copy/paste
mi smo copy/paste
mi smo copy/paste
mi smo copy/paste
taste... us
slijedi me u koraku, brži smo od svih
slijedi me, preskočimo još i ovaj zid
idemo u ameriku, u las colinas
imao sam viziju, gdje nitko ne zna za nas
čekaju nas pustinje i kilometri ceste
čekaju nas kauboji i patetične pjesme
plesat ćemo uz crosbya u jeftinom motelu
ti u crvenoj haljini, ja u bež odijelu
i nitko te neće pronaći pored mene
i ne dam nikom da te dotakne dok si pored mene
uzet ćemo smiješna fejk imena
ja ću biti steve mcqueen, ti ćeš se zvati xena
gledat ćemo serije i sve reklame
na krevetu u obliku srca i ogledalom sa strane
i nitko te neće pronaći pored mene
i ne dam nikom da te dotakne dok si pored mene
lana je predivna, lana je opet sva u crnom
lana je posebna, lanu svi smatraju pomalo čudnom
ima grčki nos, ima prekrasan hod, čak i bosa
lanu sam sreo na hodniku knjižnice, nosila je marqueza
lana je nervozna, lana je nesigurna,
lana je daleka, lana je tako... whooo
lana je oprezna, lana je digla gard,
lana je nesretna, lana je tako... whooo
na svako pitanje odgovara kao da joj nije stalo
izbjegava poglede, pazi da ne dodirne me niti malo
pričam joj o ljubavi, o "sto godina samoće"
trudim se da se svidim, makar nešto iz nje izvučem
lana je nervozna, lana je nesigurna,
lana je daleka, lana je tako... whooo
lana je oprezna, lana je digla gard,
lana je nesretna, lana je tako... whooo
lana je izašla iz duge veze, kaže da nitko ne izdrži njene krize
lana umače kekse u kavu i puši u isto vrijeme
vrti prstima kosu, koljenom trese stol
dok joj pričam o filmovima u kojima tipovi od takvih cura uvijek gube
vrijeme je, gleda na sat, počinje misliti da nešto nije pošlo po zlu,
premješta se s noge na nogu, 3 i 5, ovo je prvi put da ostaje kasno,
on ne zna s kime je vani i kako će nazad, boji se da
da je vozi netko novi, netko tko joj se sviđa
sad je vozi netko drugi, netko joj sada priča
stvari koje ona želi čuti, baš taj film i njemu je super
jako voli putovanja, ne nije bio u peruu, al jedva čeka da ode,
yo la tengo ima odlične pjesme, a kundera je car,
osjeća da se znaju dugo, zar to nije čudno?
sad je vozi netko novi, netko tko joj se sviđa
sad je vozi netko drugi, netko joj sada priča
netko joj priča
sad je dobila privatnog indie snoba
sad je dobila svog jeftinog boga
sad je vozi netko novi, netko tko joj se sviđa
sad je vozi netko drugi, netko joj sada priča
netko joj priča
prodavač lizaljki pred praznim cirkusom
skupi trkaći konj sa slomljenim koljenom
telefonist na centrali kojoj nitko ne zna broj
sve to sam ja... sad kad više nisam tvoj
printer bez papira u redakciji novina
pjesma godine na dodjeli porina
markantan voditelj vijesti koji stalno briše znoj
sve to sam ja... sad kad više nisam tvoj
tvoj, tvoj, tvoj, tvoj, tvoj
tvoj, tvoj, tvoj, tvoj, tvoj
da sam barem malo
da sam barem malo tvoj
da sam barem malo tvoj
da sam barem malo tvoj
winettouov unuk bez ijednog bizona
u ratničkim bojama na čelu svog casina
jednostavne komponente, ali uvijek krivi zbroj
sve to sam ja... sad kad više nisam tvoj
tvoj, tvoj, tvoj, tvoj, tvoj
tvoj, tvoj
da sam barem malo
da sam barem malo tvoj
da sam barem malo tvoj
da sam barem malo tvoj
budim te, tiho s oprezom, svaki put si drukčija
promatram kako s užasom shvaćaš da si starija
razbit ću stakla na izlozima, polomit sva ogledala,
sakrit brojke na kalendarima, kazaljke svih satova,
pogledaj gdje se skupljaju, u crnim čoporima
cvile, stenju, ližu se mokrim njuškama
stat će vrijeme, oko nas sagradit ću zid,
točno znam koliko dug i visok trebam
da skrije nas od životinja
ugasi svjetla - privlače, dozivaju one najljuće
svojim dugim antenama provode test
sada molim te ustani, resetiraj brojilo
otvori oči, udahni, svijet vuče prvu ponovo
stat će vrijeme, oko nas sagradit ću zid,
točno znam koliko dug i visok trebam
da skrije nas od životinja
ugasi svjetla - privlače, dozivaju one najljuće
svojim dugim antenama provode test
treniraju na nama
reci da je ne voliš, jednostavno je
pljuni te tri riječi i prestat će
spotičeš se o slova, kotrljaš gluposti
odustaješ prelako, nedostaje ti upornosti
a počelo je dobro, imao si plan
i otvorio bi s nečim kao: "sorry, nekako sam prazan..."
ali ne voliš kad plače, pogotovo zbog tebe,
pa ćeš reći da si umoran, okrivit ćeš vrijeme
sad bi sve odgodio
sad bi sve preskočio
i opet misliš da dobro je
bolje je ovako
onda staviš sve na papir
i izgleda u redu
al bejbe, ovo već treća je
treća je o istom
voliš je na silu, vaši tate igraju šah
mame skupa čitaju "milu"
čekaš znak
uskoro joj je rođendan,
ne prekida se s nekim na rođendan,
a onda je i božić,
tad je glupo, jako glupo biti sam
sad bi sve odgodio
sad bi sve preskočio
i opet misliš da dobro je
bolje je ovako
onda staviš sve na papir
i izgleda u redu
al bejbe, ovo već treća je
treća je o istom
izbrisat će tvoj broj
izabrat će duži put
da te ne sretne
dok prolazi kroz grad
jer ti si dno, ti si loš, ti si zlo
ništa posebno
sasvim dovoljno je da si ovdje
da skupa šutimo
da znam da je svršeno i da si moje
nespretan korak
koji pripisujem tvom pijanstvu
sasvim nebitan faktor
koji ne remeti mir u našem carstvu
ako o tome ne pričamo
onda kao da se
nije uopće nikada
ni dogodilo
želim nedjelje ujutro,
na tv-u "plodovi zemlje"
bijele vrećice na stolu,
okus kave, minimalne kretnje
ako o tome ne pričamo
onda kao da se
nije uopće nikada
ni dogodilo
prljavi strop, lava u lampi
čekala je dugo da budemo sami
na kariranom kauču
rekla je "skini me, molim te..."
dobar izgovor za glupost
naučene radnje, mlako i sporo
i po defaultu: "jel i tebi bilo dobro?"
ma bilo je najbolje,
bilo je odlično, fantastično
bilo je katarzično i sve je
high life, djeca pjevaju,
nebo se srušilo, ori se stadion
stao je svijet, puca vatromet,
u našu čast trči se maraton
sad mi se spava, vozim je kući
više mi se ne govori, nek sama zaključi
ne, skroz sam u redu,
nema kajanja, nema plakanja
zadnje "čujemo se" i sve je
high life, djeca pjevaju,
nebo se srušilo, ori se stadion
stao je svijet, puca vatromet,
u našu čast trči se maraton
malene brojke autoradija, samo statika
i kraj prijenosa...
high life, djeca pjevaju,
nebo se srušilo, ori se stadion
stao je svijet, puca vatromet,
u našu čast trči se maraton
rekla je: on je ništa,
on je nezreli dječarac,
on je beskrilni komarac,
jednostavno ne zna
daj, bit će dobro,
njemu treba vremena
da mu se složi ispod tjemena
i da spozna
ono što je meni jasno,
što je tužno kod ove predstave
koliko si lijepa
čak i s tim crnim od maskare
zašto ne oprašta?
zašto izigrava žrtvu?
jer kad povučemo crtu,
mi smo 1:1
i to uz popust
glupo je, ali ponos i taština
su dovoljni da njegova krivnja
uzme dopust
jer kad ih isproba redom,
kad ih sve usporedi,
neće mu biti jasno
kako tebe netko uopće previdi
ja znam da je loše
što smo se ikad upoznali
ali meni se iz ovog auta
nikad ne izlazi
nasloni glavu na mene
vozim te u ljubljanu
stat ćemo samo da uzmeš osobnu i piđamu
strah me je, bojim se, ovo nije u redu
nadam se, valjda nije, nije tako strašno
večeras sam negdje izgubio,
u gužvi nasred podija,
zadnju misao o tebi
zaboravio sam i strah me je,
više nisam siguran,
sve se može dogoditi
namjerno ne čitam poruke,
pretpostavljam da piše:
"zašto se ne javljaš?" ili "gdje si?"
kada drži me za ruku,
tada sve je previše lako, previše lako
dok se vrtimo u krug,
tad je sve previše lako, previše lako
napadaju me bijela svjetla,
plaše veliki zvučnici,
sve je preglasno i sporo
ovdje ne znam nikoga,
ona traži da ostanem
još malo
kada drži me za ruku,
tada sve je previše lako, previše lako
i dok se vrtimo u krug,
tada sve je previše lako, previše lako
nestvarno lako
čuje ga pred vratima, posrće i razbija
trudi se da ne zamišlja, pravit će se da spava
on ulazi u sobu, sad je na krevetu, šapće joj na uho
govori da je voli, bit će brzo gotovo
vlaži se prstom da je ne boli i pušta mu se ponovo
izgovara mu ime, on voli glasno, zatvorila je oči
razmišlja kako odavno nitko ne zove subotom
nitko je ne treba za ništa
htjela bi zaplesati daleko od ove bolesti
da bar na tren opet zablista
sad je opet tiho i čuje se šum televizora
izvlači ruku ispod njegove, odlazi do prozora
nema hrabrosti da skoči, to je nervira, zatvorila je oči
u pola pet u zagrebu, kao i svaku subotu
vrijeme stane na trenutak
i netko lupi vratima, motori se upale u autima
i sve se vrati na početak
još jednom
ton se vrati pticama, bijele crte avionima
mačke gazdama, žene muškarcima
zar nije smiješno da te želim večeras
i gotovo uvijek kad visiš na njemu
tako se sjajno kreće s tobom,
tako je dobar u svemu
pričaj o tome koliko si sretna
reci koliko si mu bitna
dodaj mi, mogu ja još mnogo
stavi mi, dovoljno sam jak
u 3 ujutro sam posebno svjestan
koliko te volim i kako često
uhvatim sebe u gluposti,
ja bih jako rado na njegovo mjesto
pričaj o tome koliko si sretna
reci koliko si mu bitna
dodaj mi, mogu ja još mnogo
stavi mi, dovoljno sam jak
on je super, on je pažljiv, on je nježan
on te voli, ali sorry, ja sam previše trijezan
pričaj o tome koliko si sretna
reci koliko si mu bitna
dodaj mi, mogu ja još mnogo
stavi mi, dovoljno sam jak
zatvori me u sobu, ugasi svjetlo
i vrati se njima
reci da sam loše, sasvim je svejedno,
reci da sam pijan
strah me je da se ne istrčim pred tobom,
večeras nije vrijeme
još uvijek te smatram svojom
bit će dovoljno da prespavam,
osim toga odavno već je završeno,
odjavna je špica, sužava se ekran
za kraj
premotaj unatrag, na početak,
zaboravio sam početak
izgledamo sretno, imao sam kosu,
nosila si crveno
rez na sada, gledam se sa strane
plavo od televizije, plačem na reklame
bit će dovoljno da prespavam,
osim toga odavno već je završeno,
odjavna je špica, sužava se ekran
jato sivih ptica, možda ipak sretan
kraj